Krapinsko – zagorska županija
Ako biste tražili mjesto za život primjeren čovjeku, mimo industrijskih i urbanih sklopova svijeta u kojem živimo, zacijelo biste među mnogima odabrali Zagorje. Oaza je to sačuvane prirode, zelenila, čistoga zraka i blagih i zdravlju ljekovitih voda. Kulturno nasljeđe feudalizma na ovom području označava sklad arhitekture mnoštva burgova i dvoraca sa idiličnošću prirode.
Prema dostupnim podacima pisana povijest današnjeg područja Krapinsko-zagorske županije započinje krajem 12. stoljeća. Temeljem arheoloških nalaza moguće je zaključiti da na području današnje Županije postojao organizirani život još tokom brončanog doba. Populacija brončanog doba naseljavala je, pred 3000 godina, kameniti brijeg na području današnje Krapine, čemu svjedoče mnoštvo pronađenih keramičkih ulomaka, kameni kalup za lijevanje, brončane sjekire te nastambe. Na brdu Hušnjakovo pokraj Krapine pronađeni su ostatci špiljskog čovjeka koji je poznavao vatru i živio od lova. To je jedno od najvećih europskih nalazišta. Pronađeni dokazi od oko 1200 komada kamenog oruđa upućuju na to da je špiljski pračovjek pripadao poznatoj prethistorijskoj kulturi (Premousterien). Na brijegu Podoštinje, iznad Radoboja, u 1850. godini pronađeno je 11 prethistorijskih humaka. Na njima je pored ostalog nađeno crijepovlje, komadi željeza te više posuda i žara. U potoku u blizini Radoboja pronađena je i kamena sjekira.
Kulturna baština
Tajne su skrivene. A jednu od najslađih već stoljećima ljubomorno čuvaju zagorski bregi. Jer dok je svijet patio zbog ratova, pohlepe, ljudskog ludila – Zagorje je živjelo „mir“. Mudri ljudi to su osjetili, pa je na „bregima“ brzo niknuo najveći broj raskošnih dvoraca, kurija, zelenih i cvjetnih perivoja. A gdje su dvorci tu su i književne večeri, predstave, glumci, glazbenici, koncerti, pjesme, folklor, „popevka“. Taj neponovljivi ladanjski duh i danas živi. Ladanje je bajka. U Zagorju je na dlanu.
Ladanjski duh Zagorja, najbolje se može osjetiti u raskošnoj ponudi kulture. Tradicija je to koja je na zelenim bregima stoljećima živjela „pod starim krovovima“, u salonima i perivojima mnogobrojnih dvoraca. A nigdje ih nema toliko puno po četvornom kilometru kao u Zagorju.
