Šibensko-kninska županija
Šibenik je grad sjeverne Dalmacije, smješten na ušću rijeke Krke u Jadransko more. Glavni je grad Šibensko-kninske županije i najstariji samorodni hrvatski grad na jadranskoj obali. Po prvi se put spominje 1066. godine u povelji kralja Petra Krešimira IV., zbog čega se često naziva i Krešimirovim gradom. Službeni status grada koji dobiva u 13. stoljeću glavni je razlog početka gradnje njegovog glavnog simbola, katedrale sv. Jakova, čuvene građevine uvrštene na UNESCO-ov popis spomeničke baštine. Grad Šibenik često se naziva i Gradom djece jer je već gotovo 60 godina domaćin poznatog Međunarodnog dječjeg festivala.
Katedrala sv. Jakova najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Po svojoj ljepoti te tehnikama građenja i stilskim značajkama nije samo najveći i najznačajniji objekt arhitektonske baštine u gradu Šibeniku nego i jedinstveni spomenik europske sakralne arhitekture. Po svojoj umjetničkoj vrijednosti spada u najznačajnije europske monumentalne katedrale.
Tvrđava sv. Nikole, jedan od najnovijih dodataka popisu svjetske baštine UNESCO-a, izgrađena je tijekom 16. st., kao sastavni dio mletačkog obrambenog sustava nastalog između 15. i 17. st., i smještena na ulazu u kanal sv. Ante. Izgradnja tvrđave bila je važan pothvat, ne samo za građane Šibenika nego i za njegove vladare jer je izgrađena radi obrane grada od turskih napada s mora. Tvrđava podignuta na ulazu u uski, 1500 metara dug kanal, postala je važna strateška obrambena struktura koja je pridonijela nedodirljivosti šibenske luke i samoga grada Šibenika. Jedini je mogući ulaz u Šibenski zaljev bio kroz kanal, što je omogućilo učinkovitu obranu i potpunu kontrolu ulaska brodova.
Prirodne ljepote
Krka je jedna od najljepših i najneobičnijih, ali i najzagonetnijih europskih rijeka. Njeni najljepši ukrasi- slapovi nisu tek fizičke zapreke u vodenom toku, nego živa bića koja se rađaju, rastu i umiru. Ima 2 sutoka, 5 pritoka, 7 slapova i 11 jezera, a po brojnosti ribljih vrsta najbogatija je rijeka jadranskog sliva i cijenjena je kao ihtiološki spomenik najviše svjetske kategorije. Osim toga, Krka je prvorazredni spomenik prirode po brojnosti i raznovrsnosti ptica pa spada među najvrjednija ornitološka područja Europe.
Lokalitet Vrela Cetine s površinom od 29,81 ha zaštićen je 1972. godine. Niz krških vrela, od kojih su tri glavna: Veliko vrilo, Vukovića vrilo i Batića vrilo, formirao se uz rub Paškog polja, podno Dinare. Sva vrela nastala su na kontaktu nepropusnih lapora u polju i vodonepropusnih vapnenaca okolne zaravni i uzlaznog su tipa. Pažnju privlače izrazitom bistrinom i modrozelenom bojom. Veliko vrilo ili izvor Glavaš potopljeni je speleološki objekt, koji su do sada ronioci istražili do 150 m dubine. Nedaleko od vrela nalazi se najstarija starohrvatska crkva u Hrvatskoj – crkva Sv. Spasa. Crkvica je predromaničke forme sa zvonikom, sagrađena u 9. stoljeću. Uz crkvu se nalazi i groblje sa stećcima, koji datiraju iz 14. i 15. stoljeća.
Višestruko značajan lokalitet brdo Makirina nalazi se na samom ulazu u Pirovac sa južne strane. Ono je, naime, mikro-ekološki i ornitološki rezervat, dok su u njegovom podnožju na sjeverozapadnoj i jugozapadnoj strani prirodna mrijestilišta. Kao istaknuto prirodno dobro to područje je uvršteno u Naturu 2000. Na visini od oko 113m nalazi se vidikovac Makirina s kojeg puca pogled na Pirovac i Pirovački zaljev, te Vransko jezero.
Podno brda na samom jugu prostranog Pirovačkog zaljeva smjestila se plitka uvala Makirina od davnina nadaleko poznata po zoni ljekovitog mineralnog blata (peloid) i voda koje svojom kvalitetom nadmašuje sve poznate lokalitete Hrvatske. Osim u neposrednoj blizini je i vrijedan arheološki punkt – Crkvica Sv. Martina, groblje, ostaci rimskih građevina i rimske solane koje vrijedi posjetiti.
